Vlasi u vojnoj krajini proces asimilacije Vlaha u Srbe

Lako je pretpostaviti, da je baš pokrajina Dalmacija, koja je sigurno bila latinska a ipak tako malo tragova latinštine sačuvala, odstupila jedan dio svog ilirsko-romanskog žiteljstva južnijim krajevima. Možda su ih zato ZAMIJENILI Vlasi SA ISTOKA, koji su se približili obali, a to bi nam tumačilo, kako im se jezik, koji ima RUMUNJSKI PRIZVUK, razlikuje od jezika LATINSKIH gradova Dalmacije.
Bilo kako mu drago, jamačno je bilo mnogo Vlaha u kasnijem srednjem vijeku u našoj zemlji, a ti su od onda bez traga nestali, to jest, krv im se izmiješala sa slovenskom. Neka nam je dozvoljena hipoteza, da baš toj natruhi valja pripisati, da je ona dala Crnogorcu, Hercegovcu, Bokezu i Ličaninu njihov reko bi mediteranski tipus, oštro rezano, usko lice s orlovskim nosom, tamne oči i tamnu kosu.
Ime je Vlah danas još u običaju; muslimani označavahu njime kršćane, osobito pravoslavne vjere, a tako i katolici.
Na hrvatskoj krajini, zvali su se seljaci i pastiri, koji su, bježeći ispred Turaka, amo tamo lutali, Vlasima: oni su se rado nastanjivali na kršćanskom tlu, ali su ipak bili nepouzdan elemenat. Oni su bili većinom PRAVOSLAVNE VJERE, a od njih POTJEČU PRAVOSLAVNI Srbi, u nekadanjoj vojnoj krajini.