Pravo na samoopredjeljenje naroda u BiH pojasnjenje rezolucija 2625 i 1514

Pravo na samoopredjeljenje naroda u BiH pojasnjenje rezolucija 2625 i 1514

Autor: Bosniaque preuzeto sa linka:

http://www.bosnaonline.org/forum.php/viewtopic.php?f=65&t=1712

Pitanje samoopredjeljenja naroda je definitivno nešto čime se manipulira u ovom današnjem vremenu, pogotovo nakon situacije u Ukrajini od koje se Krim, uz pomoć Rusije, odvojio i prisajedinio sa “matičnom zemljom”. Situaciju sa Krimom su mnogi iskoristili kao usporedbu sa Balkanom, gdje bi Republika Srpska mogla da krene putem Krima, tj. putem nezavisnosti i ujedinjenju sa Srbijom.

Pa tako je Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta Republika Srpska, prije otprilike tri sedmice, prokomentirao pravo na samoopredjeljenje naroda. Tekst preuzet iz Nezavisnih novina:

BANJALUKA – Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je Srni da prema Povelji UN član 1 stav 2 i član 55, kao i prema nizu drugih međunarodnih dokumenata svi narodi imaju pravo na samoopredjeljenje do otcjepljenja.
“Na osnovu tog prava, narodi mogu slobodno da odlučuju o svom političkom statusu i da se u punoj mjeri ekonomski, društveno i kulturno razvijaju”, rekao je predsjednik Srpske, odgovarajući na pitanje Srne da prokomentariše stav SAD da Ustav i Dejtonski sporazum ne daju pravo nijednom entitetu da se otcijepi od BiH, a koji je juče prenijela Ambasada SAD u BiH.
Dodik je naglasio da je pravo naroda na samoopredjeljenje do otcjepljenja načelo međunarodnog prava prema kome svaka nacija ima pravo da odredi vlastiti i međunarodni politički status bez spoljnog pritiska ili uticaja.

Ovdje se krije i ključ problema, jer Dodik i slični njemu pojam “narod” kojem se prema Povelji UN garantuje pravo da se opredijeli o svome statusu poistovjećuje sa nacionalnom/etničkom grupom. A to je pogrešno i protivno upravo UN-ovim dokumentima i rezolucijama!

Prvi član Povelje UN kaže sljedeće:

Ciljevi Ujedinjenih nacija su:1. održanje međunarodnog mira i sigurnosti i u tu svrhu: preduzimanje efikasnih kolektivnih mjera
radi sprečavanja i otklanjanja prijetnji miru i suzbijanje akata agresije ili drugih povreda mira, kao i
postizanje mirnim sredstvima, a u skladu s načelima pravde i međunarodnog prava, sređivanja ili
rješavanja međunarodnih sporova ili situacija koji bi mogli dovesti do povrede mira;

2. razvijanje među nacijama prijateljskih odnosa zasnovanih na poštovanju načela ravnopravnosti i
samoopredjeljenja naroda i preduzimanje drugih odgovarajućih mera radi učvršćenja opšteg mira;

Prvi član Povelje nedvosmisleno ukazuje na pravo na samoopredjeljenje naroda. Isto ovo piše i u dokumentima kao što su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

Ali, poenta koju ovdje treba istaći je ta ŠTA SE UOPĆE PODRAZUMIJEVA POD POJMOM “NAROD” u ovim dokumentima. Svi ovi dokumenti eksplicitno nisu definirali narod (people), pa se sama definicija da izvući tek iz rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a.

Rezolucija 2625 Ujedinjenih nacija kaže, na 4. stranici, pored istih stvari koje se spominju i u Povelji UN, sljedeće (nakon garantovanja prava na samoopredjeljenje):

Ništa u gore navedenim paragrafima se ne može shvatiti kao odobravanje ili podsticanje bilo koje radnje koja bi razjedinila ili oštetila, u cjelosti ili djelimično, teritorijalni integritet ili političko jedinstvo suverenih i nezavisnih država koje se rukovode u skladu sa načelom jednakih prava i samoopredjeljenja naroda, kao što je gore opisano, i koje time posjeduju, svaka za sebe, vladu koja predstavlja cijeli narod koji pripada toj teritoriji, ne gledajući na razlike u pogledu rase, vjere ili boje kože.

Vidljivo je iz Rezolucije da:

a) pravo na samoopredjeljenje nije sredstvo kojim se može ugrožavati teritorijalni integritet (dakle, GRANICE) i suverenitet država
b) narod, prema tome, se može shvatiti samo kao cjelokupno stanovništvo jedne države!

Jer, da se kojim slučajem pod pojmom “narod” smatra svaka etnička grupa unutar neke države, onda garancija o nepovredivosti teritorijalnog integriteta jedne zemlje jednostavno ne bi imala smisla, tj. bila bi kontradiktorna!

Vidimo da se u Rezoluciji spominje da svaka zemlja treba imati vladu koja predstavlja narod koji živi na određenoj teritoriji bez razlike po pitanju rase, vjere ili boje kože. Rezolucija je naravno izdata na engleskom jeziku i pod pojmom “rasa” (race) se može smatrati:
1.) jedna od tri najbrojnije grupe ljudi na osnovu boje kože (crnci, bijelci i mongoloidi) ili
2.) etnička grupa koja dijeli isti jezik, historiju i kulturu (dakle, ono što se “kod nas” naziva narodom (definicija se može naći ovdje: http://www.oxforddictionaries.com/defin … ace#race-2 ili u bilo kojem svjetski relevantnom rječniku).

Znači, etnička, vjerska ili pripadnost po boji kože NIJE kriterij po kome se definira narod! Narod, prema međunarodnom pravu, predstavlja CIJELO stanovništvo neke zemlje!

Bečka deklaracija i program djelovanja također spominje da se pod pojmom “narod” smatraju svi građani neke zemlje, s tim da se u toj deklaraciji navodi da se razlika ne može praviti po bilo kojem osnovu (dakle, isključuje se definitivno BILO KAKVA podjela prema bilo kom osnovu) (Pogledati Rezoluciju ovdje: http://www.ohchr.org/en/professionalint … ienna.aspx)

Princip samoopredjeljenja naroda je uveden prije svega kako bi se okončao kolonijalizam, a modus ostvarenja prava na samoopredjeljenje je također opisan i u Rezoluciji 1514 UN iz 1960. godine, gdje se također nedvosmisleno potvrđuje sve do sad rečeno:

… kako bi se vlast prenijela narodima tih teritorija (kolonija, op.a.), bez uslovljavanja ili odlaganja, u skladu sa njihovom slobodno izraženom voljom, ne gledajući na razlike u pogledu rase (etničke pripadnosti), vjere ili boje kože.

Dakle, kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, bez obzira na njenu današnju unutrašnju političku konstrukciju, ona je država kojoj se ne mogu osporiti ni suverenitet ni politički integritet. A kada je u pitanju samoopredjeljenje, samo narod Bosne i Hercegovine – njeni građani u cjelini – mogu da odlučuju o pitanjima samoopredjeljenja, što je bio slučaj i 1992. godine, kada su se Bosanci i Hercegovci – a ne Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Jugosloveni i ostali – odlučili o sudbini svoje domovine. Upravo je ovo jedan od razloga zašto se entiteti unutar BiH ne nazivaju državama i samim tim nemaju pravo da jednostrano odlučuju o svojoj sudbini. Postojanje entiteta je bitno samo za unutrašnje odnose u BiH (izuzetak je jedino postojanje paralelnih veza RS sa Srbijom, ali i to je eksplicitno u skladu sa Ustavom BiH), a prema svim međunarodnim obavezama odgovorna je isključivo država Bosna i Hercegovina.

Rezolucija 2625:

Rezolucija 1514:

Povelja Ujedinjenih nacija: https://treaties.un.org/doc/publication … harter.pdf