Jako Baltić spominje Bošnjake u svojim djelima i jasno ih razlikuje od drugih naroda.
Još jedan bosanski franjevac iz 19. vijeka, Jako Baltić (1813 – 1887), spominje Bošnjake u svojim djelima i jasno ih razlikuje od drugih naroda.
Fra Jako Baltić je rođen u Bukovici nadomak Travnika, a umro je u Ovčarevu u okolini istog grada. Njegovo sačuvano djelo Godišnjak od događaja crkvenih, svietskih i promine vrimena u Bosni u cijelosti 1991. objavio fra Andrija Zidrum. Godišnjak obuhvaća razdoblje od 1754. do 1882. godine, a Baltić se pritom služio i ranijim ljetopisima, izvorima i djelomice literaturom.
Najbitniji spomeni Bošnjaka u njegovom djelu jesu sljedeći:
Bratja naša hvališe nam gostoljubivost Srba. Njihov agent u Carigradu pomagaše liepim sovietom, a u mloge posle nisu se smili naši s njim upušćati rad turske politike, buduć da ne gledaju turci rado da se Bošnjaci i Srbi sjedinjuju.
Bože sačuvaj, da mislim imalo povriediti čest štovane osobe presvitlog gospodina Vuice, koji je rad svojih sposobnosti nama drag, a i jest naše gore list, Dalmatin bijo, Slavonac bijo, Hrvat, Crnogorac, oli Bošnjak oli Srbin itd. , sve je to jedna majka, Slavka, rodila.
Dakle, i Baltić jasno razlikuje Bošnjake od drugih, njima susjednih naroda.